Bolesti

Nazvala sam ovaj tekst ovako jer mi se nekako ovaj gornji počeo sve više produživati, a mislim da nitko ne voli čitati tekstove koji su duži od stranicu i pol. :)

Evo kako sam doma i imam vremena i pročitati knjige koje čekaju već duže vremena da budu pročitane, tako imam vremena i za mala putovanja u sebe samu. Pa se počinjem pitati i razgovarati sama sa sobom nad nekim stvarima za koje prije nisam ni obraćala pažnju. Razlog tome mogu biti i ovi tekstovi, gdje ispišem svoje misli i time oslobodim mjesta za nove. Kako se ono kaže, čaša uvijek mora biti prazna. Ako je puna, u nju više ništa ne može stati. Naravno da ne govorim u čaši vina ili pive, već o umu i koji se svakim danom po nekoliko puta puni i prazni.

Stari Kinezi vjerovali su, a ovi mladi još isto tome vjeruju, da je tijelo sačinjeno od kanala kojima prolazi energija. Ne govorimo o krvi ili živcima, već govorimo o akupunkturnim kanalima. U Indiji oni se zovi Nadi. Njihova uloga je da nose životnu energiju koju indijci zovu Prana, a kinezi Chi. Pravilnim i konstantnim tokom životne energije kroz tijelo (koja onda dolazi do svakog organa i održava ga zdravim) naše tijelo je zdravo i vitalno. U trenutku kada se neki od kanala „začepe“ dolazi do tzv. problema u organizmu. Te „probleme“ mi zovemo bolestima. Kinezi su to rješavali kroz akupunkturu, indijci meditacijom i tehnikom pravilnog disanja (tzv. pranayame). Mnogi ljudi danas odlaze na jogu, na istezanje tzv. hatha jogu, i nakon toga osjećaju se dobro. Razlog tome je što tijekom joge nauče pravilno disati i kanali se otvore i tok energije kroz tijelo postaje protočan. Isto tako, meditacijom tj. ponavljanjem određene mantre, umire se misli i meditant dolazi u stanje u kojem je sve usporeno. On dostiže tzv. nultu točku u kojoj vidi misli, ali se ne hvata ni za jednu od njih. Sve je to super, međutim pitanje je što nakon toga. Često nakon joge ili meditacije vraćamo se u prvobitno stanje tj. ono u kojem živimo i boravimo ostalih 22-23 h. :) Vraćamo se u stres i „probleme“ kroz koje prolazimo iz dana u dan. Ono što moderni, zapadni, svijet ne shvaća je da meditacija ili joga nije dovoljna ukoliko se provodi 2-3x tjedno 1h. Pitanje je što i kako ćete proživljavati svoj život u ostalim periodima u kojima vas neki trener ili učitelj ne vodi. Isto je i sa odlascima kod kiropraktičara. Svaki dobar kiropraktičar će vam reći da njegov rad nema smisla ukoliko si vi sami nećete pomoći. On će vam u tih kratkih par minuta namjestiti kosti u položaj u kojem bi trebale biti, ali ako ćete vi ostatak dana provesti sjedeći u nepravilnom položaju sav njegov trud se ne isplati. Tek svjesnim djelovanjem moći ćete promijeniti svoj stav, obratiti pažnju na to kako se držite tijekom dana i pomaci će se vidjeti.

Ista je situacija i sa bilo kakvom meditacijom ili jogom. Da, to sam krenula gore pisati. Nije samo važno kako ćete se osjećati tih par sati, već kako ćete se osjećati i ponašati kroz ostatak dana. Djelovanje i življenje u onom miru kojega osjećate tijekom meditacije trebala bi biti vaša realnost. Odvojeni (emotivno) od svega što se dešava oko vas možete živjeti potpuno. Jednostavno ne reagirati na bilo kakve podražaje iz svijeta koji nas okružuje. Naravno da nećete biti „anal“, treba biti razuman i svjestan da živimo u materijalnom svijetu i da smo odabrali ovaj život, te da prema tome moramo poštovati zakone koji se u njemu nalaze.

Sa svim ovime htjela sam napomenuti da, ukoliko smo mirni i ukoliko ne dozvoljavamo da nas išta izvana izbaci iz tog našeg blaženstva, svi naši energetski putovi u tijelu bit će u potpunosti protočni. Bolest kao takva postat će nepoznanica za nas.