IMENA LUDA

Od kada smo saznali da čekamo dečkića, svi nas pitaju kakvo ćemo ime dati mališi. Posudili smo čak i knjigu sa 100 000 imena. Kao, možda ćemo tamo naći neko ime koje će nam biti dovoljno zanimljivo i intrigantno, pa ćemo ga dati svom djetetu. Prije svega, s obzirom da će to ime biti s njim cijeli njegov život odluka je pala da bude kratko i jednostavno za izgovoriti. Bez puno Č, Ć, Ž, Š itd znakova koje bi mogle postati kamen spoticanja u budućoj komunikaciji. Kako Ivana, Mateja, Luka i ostalih apostola ima već dovoljno otišli smo u malo drugom smjeru. Neka bude kratko i jasno. 

Kako dijelimo mišljenje da je dijete inteligentno biće koje jednostavno u tijelu u kojem se nalazi postepeno počinje komunicirati na nivou koji je nama uobičajen, odlučili smo i odabiru imena pristupiti iz malo drugačije perspektive. Naime, umjesto da MI (roditelji) biramo ime djetetu, odlučili smo da će si on sam izabrati ime. OK, sada si nekolicina misle da smo malo mahnuli mozgu pa-pa, ali evo objasnit ću našu taktiku vrlo jednostavno. Ja osobno volim svoje ime, nekako moji roditelji su odabrali jedno koje nije toliko uobičajeno (ali to nema s ovom pričom nikakve veze) i koje mi odgovara. Međutim, imam poznanika i poznanica koji si postavljaju pitanje, zašto baš to ime? Što mi nisu mogli dati neko drugo? Neki čak razmišljaju i o drastičnom koraku, a to je promjena imena. Sve ovo te, u situaciji u kojoj smo mi, natjera da razmisliš. Kao što sam i rekla, s obzirom da je ovo malo biće u meni vrlo inteligentno i da komunicira sa mnom na svoj svojstven način, ne bi li bilo lijepo pitati ga, koje ime želi nositi u ovom životu. Pitanje je samo kako to napraviti.

Jedan od načina je slijedeći (i to će biti kako ćemo ga mi pitati): kako je dijete već veće i osjetim njegov svaki pokret i onaj nježan i onaj malo žešći, sada je idealno vrijeme za priupitati. U jednom trenutku kada ćemo biti oboje u kući i bit će mirno, znači siti smo i ništa nam ne odvraća pažnju, sjest ćemo i položiti ruke na trbuh. Kako smo odabrali par imena, koja su nam se svidjela i za koje smo osjetili da su imena koja bi se i njemu svidjela, napisat ćemo ih na komad papira. S položenim rukama na trbuhu, zatvorit ću oči i zamisliti da se nalazim zajedno s djetetom, da ga ljubim i grlim. Zatim ću mu objasniti da će mu sada njegov tata pročitati imena koja smo odabrali kao potencijalna njegova imena i da ga molimo da nam udarcem, ili bilo kojim pokretom kojega možemo osjetiti pod rukama koje su na mom trbuhu, da do znanja da mu se neko ime sviđa. Nakon toga, krenut ćemo sa čitanjem imena. U trenutku kada osjetimo udarac kod nekog imena, nastavit ćemo čitati dalje, ali sada ćemo redoslijed imena s papirića pročitati malo drugačije. Ako opet lupi kod istog imena, pročitat ćemo redoslijed opet drugačije. Ukoliko i treći put lupi kod istog imena, to je to. Dijete si je odabralo ime kojim želi biti prozvan u trenutku kada se pojavi na ovom svijetu. Netko može reći da je to čista slučajnost ili fantazija roditelja, ali svatko bira svoj način odabira, a ovo je naš. Ja sam samo s vama svima htjela podijeliti jedan od, možda nekonvencionalan, načina kako odabrati ime. Koja imena želite staviti na popis je isključivo individualno i prepušteno samim roditeljima, ovdje bi se opet netko mogao usprotiviti i komentirati da je to opet odabir roditelja, jer se djetetu daje odabir samo onih imena koja se sviđaju prvenstveno njima. Ali kao što sam napisala malo gore više, svaka majka ima direktnu komunikaciju uspostavljenu sa svojim djetetom, svjesno ili nesvjesno razgovara s njime svaki trenutak. Njeno tijelo odgovara na sve i najmanje zahtjeve djeteta u njoj, jede stvari koje joj iz nekog neobjašnjenog razloga u tom trenutku trebaju, pije napitke koji joj odgovaraju, itd. Samo idite u sve u životu, pa tako i u ovom slučaju, čistog srca i slušajte što vam ono govori. Tim putem odabirite i listu potencijalnih imena svojeg nerođenog djeteta jer ono progovara kroz vas.