subota, 9. siječnja 2010.

EGO

U nekom od gornjih tekstova spomenula sam pojam Ega. Mnogo puta čula sam da je netko egoističan. Kada netko kaže tu riječ prvo na što se pomisli je da je netko loš jer misli samo na sebe. Međutim sam pojam ega je u mom rječniku nešto sasvim drugo. Ego percipira razliku između sebe (bitka) i ostalog svijeta. Primarna funkcija našeg ega je da održi život i zato će izbjegavati sve što bi taj život moglo ugroziti. S obzirom da smo mi složena bića, ne govorim tu samo o fizičkoj smrti koja može nastupiti od recimo umiranja od gladi ili žeđi, već se to odražava i na emocionalne odnose gdje npr. tata ima loš odnos sa sinom, pa izbjegavaju komunikaciju jer svaka komunikacija budi u njima emocije koje ego smatra prijetnjom životu. Podsvjesno su oboje iz ove priče svjesni da ovo im može naštetiti (emotivno, a kasnije i fizički). Kako ego teži polju više sreće, on će tražiti radije vesele i ispunjavajuće situacije i događaje. Međutim, kao što sam spomenula u prijašnjem članku, naš neokorteks (svijest) je velik i zbog toga imamo mogućnost uskladiti sve dijelove sebe (ego, podsvijest, emocije…). Da bi ovo bilo moguće potrebno je pratiti u svakom trenutku informacije koje nam daju ego i podsvijest (čega ih je strah, automatske radnje koje su naučene da izbjegavaju određene situacije i konflikte itd.) i svjesno ih mijenjati u smjeru u kojem želimo da nam se život kreće. Npr. ako želimo u konačnici imati dobar odnos s nekim (roditelj, dijete, partner) nije rješenje prepustiti se automatskoj radnji (npr. nakon što nas je druga strana naljutila – odnosno ono što naš ego vidi kao različito od nas), te nešto odbrusimo, zalupimo vratima i odemo. U ovom trenutku treba primijetiti povredu ega koja se dogodila nakon neke radnje ili riječi i tada skupiti snagu i napraviti pametnu odluku, te postupiti na način koji je najbolji za obje strane. To najčešće znači u tom trenutku stati, u svojim mislima zagrliti to nesretno i usamljeno dijete u nama, ponoviti si još jednom da smo sigurni, voljeni i da nam se ništa ne može dogoditi što bi moglo ugroziti naš život i to stvarno i osjetiti. Ako se u tom trenutku toga prisjetimo, vidjet ćete da se u svim tim situacijama zapravo nalazi automatizirana reakcija spašavanja života koja je duboko ukorijenjena u našem DNK.
Nakon nekoliko ovakvih „probuđenih“ reakcija vidjet ćete da će vam se život početi kretati u željenom smjeru. Dobit ćete sve više samopouzdanja koje će vas doslovno puniti energijom, te ćete dobiti potvrdu da ste VI JEDINI ti koji mogu promijeniti svoje živote i da nema nitko drugi tko bi to mogao učiniti za vas same. Time ćete preuzeti odgovornost za sebe, svoje postupke i svoj život i konačno postati onaj koji kreira svoju sudbinu.

0 komentar(a):

Objavi komentar