nedjelja, 18. listopada 2009.

Kako je sve počelo

Kada smo muž i ja odlučili imati dijete, bili smo sretni jer nam je ta želja došla istovremeno i jer smo oboje to htjeli iz srca. Znali smo da je to velika odgovornost i da će nam uvelike promijeniti život. Isto tako smo znali da mi možemo biti samo potpora djetetu (nadolazećem biću) koje će upravo nas odabrati kao roditelje. Mi smo znali tko smo, što smo i što možemo ponuditi djetetu i odatle smo krenuli. Tako, prije nego što smo počeli voditi ljubav (sa ciljem da se stvori novi život), postavili smo si pitanje zašto želimo dijete i kakvo dijete želimo. Naravno da nismo tražili dijete plavih očiju, smeđe kose, pjegicama i sa slatkim prćastim nosićem :)

Naša želja je bila da dobijemo dijete koje će biti NAJBOLJE ZA NAŠE NAJVIŠE DOBRO I NAJVIŠE DOBRO SVIH UPLETENIH. Tako bi, svaku večer prije spavanja, zaželjeli da nam se ta želja i ostvari. Time smo, na neki način, svaku večer prizivali točno određeno dijete i mislima (svaki dan) stvarali energiju koja je olakšala tom određenom djetetu da dođe na ovaj svijet.

Da napravim mali intermezzo, i muž i ja smatramo da nije sve samo klasična materija koju znanost dokazuje, već i mnogo toga što znanost za sada nije uspjela dokazati. Da! Sam materijalni tj. fizički čin stvaranja djeteta na zemlji uključuje jednu jajnu stanicu i jedan spermij. No, to je samo djelomično dovoljno. Drugi dio te priče je duh ili duša ili život, tj. ono što danas mnogi znanstvenici traže i čiju tajnu žele otkriti. Ja bih rekla ovako: "Da bi se nešto stvorilo uvijek je potrebno nešto i dati". U ovom slučaju to je jedna jajna stanica, jedan spermij, a tek onda uđe i život :)

I onda je krenuo onaj zabavni dio. Vodili smo ljubav i bilo je prekrasno. Držali bi sliku nas sa djetetom, osjećali ga kako je već sa nama, kako se igramo, kako se veselimo zajedno. Kada smo počeli voditi ljubav za stvaranje djeteta, dobili smo jednu novu, sasvim drugačiju sliku seksa, koju do tada nismo osjetili. I tako je to trajalo neko vrijeme. I dalje smo nastavili svaku večer prije spavanja željeti želju. Prvi mjesec smo išli zbrajati kada su plodni dani, no onda, kada je početkom slijedećeg mjeseca došla menstruacija, dobili smo još jednu potvrdu da čovjek ne može kontrolirati stvari kao što je život i jednostavno smo se prepustili.

Jednostavno treba početi vjerovati sam sebi i svojim osjećajima. Počeli smo sve više dozvoljavati sami sebi da slušamo svoja tijela i unutarnji glas u nama i da počnemo čitati znakove koji su tu oko nas svakodnevno i koji nam govore sve što se oko nas događa. Drugi mjesec je isto tako prošao i menstruacija je opet došla. Sredinom trećeg mjeseca počeli su se pojavljivati znakovi. Tako je jednu noć je i moj muž sanjao tri mjeseca i znali smo da je taj treći mjesec "naš mjesec". Do tada, svaki put kada bih zatvorila oči, znala sam da ću taj mjesec dobiti menstruaciju. Međutim, ovaj treći mjesec sam osjetila da sam trudna. U početku nije bilo nikakvih specifičnih fizičkih znakova, nisam povraćala, niti sam imala specifičnu odbojnost prema bilo kojoj hrani, niti sam primjećivala da sam dobila na težini.

Kako se približavao datum kada sam trebala dobiti menstruaciju, osjećala sam iste tegobe kao i svaki mjesec prije toga (nelagoda nisko u području trbuha, bolovi u leđima i bolovi u grudima), te sam počela sumnjati u svoje prijašnje osjećaje. Kako se datum sve više primicao, bila sam sve nervoznija. Većinom je to bilo iz straha da se opet ne razočaram kada se ujutro probudim i vidim krv, a i zbog onog iracionalnog straha kojeg većina žena, koje žele imati dijete ima, a to je da li uopće mogu zatrudnjeti. Naravno da vam u tom trenutku kroz glavu prolazi tisuću i jedna negativna misao koja vas plaši. Čudno je to da nisam ni pomislila da unatrag dugi niz godina nikada nisam imala nikakvih ginekoloških problema. U svom tom šumu različitih negativnih filmova koji su mi prolazili kroz glavu, opet sam zaboravila da se ne radi isključivo i samo o materiji. Tako je lako to zaboraviti! Kako moji menstrualni ciklusi nisu isključivo 28 dana, već se krećem od 28 pa do čak 35 dana, odlučili smo test napraviti puno kasnije.

Sjećam se da je bila srijeda ujutro kada smo ga napravili. Probudila sam se uobičajeno za radni dan i odmah napravila test, iako je na njemu pisalo da se može napraviti tokom cijelog dana. Poslušno sam pričekala 5 minuta i naravno da su moji prvi osjećaji bili u pravu – test je bio pozitivan. Bili smo presretni. Taj cijeli radni dan je prošao kao u nekom ružičastom oblaku. Osjećala sam se kao da hodam okružena nekom zaštitnom membranom iz koje je isijavala sreća. Idući korak bio je posjet ginekologu kako bi dobili i službeni dokaz.

Eto i tako je sve počelo...

0 komentar(a):

Objavi komentar