Strah i ostale stvari

Evo, kako mi se bliži taj dan, preplavljuju me razni osjećaji. Čujem ostale trudnice po prvi put da ih je strah poroda jer to boooliiii…. Jaaaakoooo. :) Hm, ajmo ovako curke moje. Sve smo mi bile svjesne kako se djeca rade i kako dolaze na svijet. Gledale smo milijun filmova u kojima je porod bio ili u potpunosti ili djelomično prikazan. Kako trudnoća odmiče i kako se tijelo mijenja, trebale bi biti sve svjesnije čina koji nam se približava.

Ok, možda mogu govoriti samo iz svoje perspektive, ali evo kako se porod približava ja sve nekako jedva očekujem kada će to malo biće doći na svijet. Da ga mogu zagrliti, izljubiti i osjetiti miris njegove kože.

Jednako tako, moje je mišljenje, da većina žena koja imaju „problema“ kod poroda za pravo u sebi imaju neki strah od mogućih bolova koje će osjetiti. Nemojte misliti da ja živim u lala land-u i da si govorim da bolova neće biti. Normalno je da sam prolazak djeteta kroz rodnicu koja se još rasteže uzrokuje bolove, ali isto tako nemam namjeru iz dana u dan bojati se tih par sati koje ću provesti u nekoj neugodi. Kao što sam prije rekla, realnost kakvu si složiš u glavi i projiciraš iz dana u dan, će biti tvoja realnost. Moja slika kroz koju ja gledam porod je da će on biti brz, lagan i maksimalno elegantan. Prije nekog vremena pisala sam o psihičkom stanju u kojem žena treba biti ili bi trebala biti kako bi porod bio što prirodniji i glađi. Ako s vremenom prihvatimo porod tj. sam čin rađanja djeteta kao nešto što se prirodno događa i ako položimo vjeru u to da je naše tijelo savršeno onakvo kakvo i je i da ono samo po sebi zna što i kako raditi u trenutku kada trudovi počnu, tada „problemi“ kao što su ne otvaranje, ne započinjanje trudova i ne pucanje vodenjaka su stvari o koje ne treba potrošiti niti trenutak za razmišljanje. Međutim, ukoliko ste preokupirani sa mislima o problemima koji bi mogli nastati tijekom poroda, naslušali ste se groznih priča o nekim ženama koje su urlikale od bolova, bojite se da će vas boljeti, podsvjesno govorite svojim tijelu da za pravo ne želite roditi. Kako naša podsvijest prihvaća sve što joj kažete onom djetinjom naivnošću, tako će i ovo definirati kao nešto što je vaša želja. Sav taj strah uzrokovat će „probleme“ kod poroda. Jedan od mnogih scenarija „problema“ postat će vaša gorka realnost. Zašto o tome uopće razmišljati? Kod mene to nije opcija, pa ne znam odgovor na postavljeno pitanje. Da li se taj strah javlja samo iz činjenice da se žena boji boli kod poroda ili su tu dublji problemi iz prošlosti (možda ste jednom kao dijete čuli da vas jedan od roditelja za pravo nije želio, bojite se da ćete biti loš roditelj, strah vas je nećete financijski moći uzdržavati dijete ili ste samohrana majka…). Kako god bilo, uvijek se treba vratiti u taj mir i tišinu u kojoj imate direktnu povezanost sa svojim višim JA koji u svakom trenutku zna što je najbolje za nas i koji direktno komunicira s našom podsvijesti, shvatit ćete da je sav strah bespotreban. Sve čega trebate biti svjesni je da je naše tijelo savršeno i da savršeno zna kako i što napraviti u danom trenutku. Dajte si vremena i poslušajte svoje tijelo koje reagira u skladu sa informacijama koje dobiva od djeteta. Namjestite se kako vam u tom trenutku odgovara, hodajte, legnite se, olakšajte si… uživajte u tom jedinstvenom trenutku kada na svijet donosite novi život.