subota, 6. ožujka 2010.

Peti pregled (početak 2 mj.)

Evo nas sa petog (i zadnjeg) pregleda kojega smo obavili kod ginekologa. Točno kako sam i pretpostavljala naš malac (koji nije toliko mali) ima 1,8 kg. Ginekologica je napomenula da ima velike noge i ruke i GLAVU. Ovo zadnje me nije nasmijalo, jer sam se odmah sjetila da će ta glava ići prva. :) Ali šalu na stranu, sve je super. Čak nam je i mahnuo tijekom ultrazvuka. Ne znam da li je to bilo jer nas je htio pozdraviti ili nam reći da ga prestanemo ometati u njegovom miru i tišini.
Kako je već veliki, sve mu je manje mjesta i svaki njegov pokret osjećam intenzivnije nego prije. U početku su to bili mjehurići koji škakljaju i čine svaku majku presretnom kada osjeti svoje dijete po prvi put. Svaki mjehurić ili leptirić (kako ga god želite opisati) izazivao mi je smijeh, a on je čini se uživao u škakljanju svoje mame.
Zatim su se ti mjehurići pretvorili u jače lupkanje uslijed konstantnog okretanja i otkrivanja novih položaja koje može zauzeti. Svaki ovaj pokret je bio novost za mene, osjetila bih ga, ali da ga osjetim pod rukom, trebala sam ju dobro prisloniti na trbuh.
Sada ne samo da ne moram prislanjati ruku, već je vidljivo svaki put kada se okrene bar malo. Trbuh mi se izvija prvo u jednu, pa zatim u drugu stranu. Lijepo je to za vidjeti, postanete nekako svjesniji da to malo biće raste i da ima svoj tempo i životni bioritam. Recimo, otkrili smo da je on noćna ptica. Baš kada se ja primirim i odlučim spavati, on nema mira. Valjda mu je interesantno tek onda javljati se i okretati. Jedne večeri, legli smo malo kasnije, i tek što sam zaspala probudili su me takvi pokreti da sam se ustala u sjedeći položaj. Kako sam do tada osjetila da je bio okrenut već glavicom prema dolje, čini se da je baš tu večer odlučio da mu je dubljenja na glavi već pomalo dosta i sada smo popreko. Ali dobro, kako god njemu odgovara meni odgovara isto.
S obzirom da se i moj muž vrlo aktivno uključuje u cijelu trudnoću od samog početka, često zna leći pored mene i pričati mu. Postavi se vrlo blizu trbuhu i priča što mu već padne na pamet. Važno je samo da mu dijete čuje glas. U jednom trenutku mu je tako pričao i točno kod usta mog muža mali se nekoliko puta ritnuo. Apsolutno sam sigurna da je to bila ruka i kao da nam je tim malim činom htio reći da nas čuje i da mu je baš lijepo. Imamo nadimak za njega… ritko. :)
Otkrila sam da je najbolji način za smirenje intenzivno hodanje, ok to se sada više ne može nazvati hodanjem već geganjem u mom slučaju, ali mali se smiri. Čim stanem, evo ga opet. Bit će to aktivno dijete, ali neka. Volim kada ga osjetim kako je pun života i energije.
Kada smo već kod geganja, prijavljujem da su mi se kukovi već dobro omekšali. Od početka 1 mj ove godine osjećam nelagodu u kukovima, koja se naročito osjeti kada se iz jednog položaja u kojem sam duže vrijeme, prebacujem u drugi. Blažen je bazen u tom slučaju. Kada sam u onom bestežinskom stanju uživam. Uz to što još i vježbam, osjećam se lakše i ne osjetim tu nelagodnu bol u kukovima. Tijekom pregleda, ginekologica mi je malo i kukove ispipala i komentirala da će porod biti brz. He, he… neka, neka… točno je i meni tako neki osjećaj došao.
Kako sam se skroz navukla na mliječne proizvode (sve osim mlijeka), uživam svako jutro popiti veliku šalicu kefira. Ali ne bilo kojeg već onoga kojega mi napravimo doma. Osim što nam se ekonomski više isplati (7kn je 0,5 l kefira kupljenog u dućanu, a iz 1L mlijeka koje košta oko cca 4 kn dobijete skoro 1 L kefira) i zdraviji je. Toliko je fino da sam čak i muža zarazila, a on prije nije kefir nikako pio. Međutim, kako se ta kultura razvija ko luda, kome treba neka se javi jer mislim da ćemo uskoro biti preplavljeni sa kefirnom kulturom. :) Naravno da svo to pijenje radi čuda i na mojoj crijevnoj i vaginalnoj mikroflori i stoga ga preporučam svima. :) Taman mu treba 1-2 dana da fermentira 1L mlijeka u kojega ga stavimo. Ovisno o tome koliko kiselo i gusto želite. Ali dobro, toliko od mene danas. Uživajte u životu. :)

0 komentar(a):

Objavi komentar