petak, 9. srpnja 2010.

Dojenje 1on1

Znam da sam već o dojenju pisala prije nego što sam rodila, ali evo mislim da je red da nešto napišem iz iskustva.
U bolnici nisam baš ništa saznala korisno o dojenju. Kada sam došla u sobu nakon poroda i nakon što su mi ga donijeli u krevet, jedna od sestri na odjelu mu je samo ugurala moju sisu u usta. Kasnije sam ja isprobavala različite kombinacije o čemu ću sve detaljno napisati.
Ljudi su jedini sisavci čija djeca (ili mladunčad) nisu odmah spremna za život. Svi ostali nakon poroda ili nekoliko sati nakon njega prohodaju. A i samo dojenje nije tako jednostavno kako se čini. Naime, nije dojenje samo staviti sisu u usta i to je to. Ipak je to malo kompleksnija radnja. U bolnici sam dobila jednu kratku knjižicu o dojenju koje iskreno nisam imala snage pročitati. A i ne bi imala nikakav koristan savjet za mene. Knjiga je jedno, ali iskustvo je pak neprocjenjivo.
Nakon dolaska doma sve je bilo super. Dojenje je bilo čista uživancija. Međutim, par dana nakon dolaska, počela sam osjećati bol u bradavicama. Prvo u jednoj, pa u drugoj. Čula sam o pojavi regada (oštećenja bradavica), ali ja nisam imala ništa takvo. Kod mene se pojavila neobična bol koja se činila kao da je masnica koju stalno netko udara. Sjećam se jednog dana kako sam sjedila u dnevnom boravku i dojila. Plačem ja, plače mali. A muž gleda i ne zna kako bi nam pomogao. Ovo nije samo moje iskustvo, kako sam čula iz pričanja većine žena, dojenje u prvih mjesec dana boli. Tko kaže da ne boli, laže! Ali laže samoj sebi. Kao da je grijeh ili sramota priznati da boli, ne znam u čemu je problem. Možda žene misle da su lošije majke ako ih boli. Bradavice su inače osjetljive i kada ih nitko ne gricka 8-12 puta dnevno. Ja sam iskusila bol koja je bila toliko jaka i intenzivna da sam se pitala u čemu je problem. Gdje griješim? Neke žene opisivale su tu bol kao da im netko radi otvorenu operaciju na bradavicama sa tupim skalpelom. Nakon par dana tijekom kojih bol nije prestajala, odučili smo poraditi nešto po tom pitanju. Prvo, na svu sreću imali smo izdajalicu i odlučili smo bar jedan dan i jednu noć davati mu na bočicu moje mlijeko koje bi ja izdojila. I to je upalilo, vrlo brzo nakon toga bol je prestala. Osim toga, odlučili smo stvarno naučiti dojiti. Da, naučiti. :) Koliko god to nevjerojatno zvučalo, ali istina je. Treba i to naučiti. Sjela sam se i pogledala prvo tekstove na stranici od RODA, pa malo sa strane s nekih foruma ne bih li našla bilo što što bi mi pomoglo. Ono što sam znala je da kada je dijete malo i kada su mu usta mala, teško hvata bradavicu i često ne uhvati dovoljno dobro tj. ne uhvati dosta areolu kako bi trebao. Naime, kod pravilnog načina dojenja dijete bi trebalo uhvatiti bradavicu i veliki dio areole, ali ako su usta mala to ponekada nije slučaj. U tom slučaju znaju se javiti regade na bradavicama. Zato se oboružajte sa dosta kremica kao što su Melem, Purelan 100, Bepanten ili Bepanten Plus itd. Iza svakog podoja sam mazala bradavice i naravno oprala ih prije idućeg. Neke od ovih krema se ne trebaju skidati, ali bolje ih skinuti jer jedino što bi u usta djeteta trebalo ući je majčino mlijeko. Ovo je bar moje iskustvo, svaka žena trebala bi naći nešto što funkcionira kod nje.
Pročitala sam stvarno sve i svašta, da bradavica treba biti u visini djetetovog nosa, pa brade, pa da vrat mora biti izdužen itd. Ali na sve to ne možete obraćati pažnju jer ima previše detalja. Ja sam otkrila da mi je jednostavnije kada mi je bradavica u razini njegove brade, on lijepo primi bradavicu i lijepo ju uvuče. On se uglavnom ne buni. :) Mislim da svaka žena mora naći svoj način dojenja. Ono što bih svakome preporučila je da investira u jastuk za dojenje, ako podoji traju duže jednostavnije i lakše je ako imate dijete na jastuku za dojenje. Ja ga omotam oko sebe i samo dijete prebacujem s jedne strane na drugu.
Nakon nekog vremena dijete će i narasti i usta će narasti, razjačat će se tako da će mu i usta biti veća i jača i jače će vući mlijeko. Dojenje je užitak i predstavlja još jednu stepenicu u zbližavanju majke i djeteta. Ne bi trebalo biti patnja ili strah. Sada nakon dva mjeseca dojenje je čista igra, dojim u parku, stanu, na klupi, na zemlji sa i bez jastuka. Još nisam probala stoječki, ali tko zna, možda ćemo uskoro i to isprobati.

1 komentar(a):

Unknown kaže...

Lijep ti je ovaj post, hvala ti na savjetima, a melem je super za ragade i ostale probleme, isprobano! :)
savjeti za dojenje

Objavi komentar