nedjelja, 26. rujna 2010.

Odgoj

Kao mama primjećujem stvari koje prije nisam primjećivala. Gledam i učim iz pogrešaka majki oko mene u odgoju svoje djece. Učim također i iz pogrešaka svojih roditelja. Međutim postavljam si jedno te isto pitanje cijelo vrijeme. Kako djetetu ne ubiti onu nevinu kreativnost? Kako ne koristiti tu riječ NE i umjesto nje koristiti neku drugu riječ ili više njih uz pomoć koje bi mogli djetetu objasniti zašto nije u redu gurati prstiće u utičnicu ili jesti s poda? Prije nekoliko dana moj muž je rekao nevjerojatnu stvar, za pravo ne preodgajamo dijete ili djecu već PREODGAJAMO sami sebe. Djeca su nevina i dobronamjerna, tek mi svojim navikama koja smo stekli u životu utječemo na prirodu s kojom su ono došli na svijet. Što to znači? Recimo, sve je manje djece koja se igraju u prirodi. Umjesto toga njihova igrališta postali su stanovi u kojima po cijele dane ili gledaju televiziju ili igraju igrice. Roditelji koji naporno rade po cijele dane nemaju ni snage ni strpljenja za svoju djecu. Umjesto da se s njima bave jednostavnije im je postaviti ih ispred televizora kako bi na trenutak imali mira nakon radnog dana. Razumijem da im je teško, ali već u samom početku kada su odlučili imati djecu trebali su znati da neće na svijet donijeti lutkice koje će poslušno sjediti u svojim kutovima i po naredbi se paliti ili gasiti. Djeca u sebi nose onu iskru života koju su odrasli na žalost izgubili. Zato i izgledaju tako kako izgledaju, ispijeno, osušeno i u potrazi su stalno za nečim boljim, jačim, većim… a zapravo cijelo vrijeme tragaju za svojom iskrom. To je naša vječna mladost i zdenac života kojega smo izgubili. No da se vratim, gdje je mudrost rečenice mog muža. Mudrost je u tome što ti roditelji umjesto da upale sve te televizore, računala, Playstatione i ostala sredstva, trebali bi svoju djecu odvući sa sobom u prirodu, sjest se s njima za stol i crtati, slagati kockice, šetati, plesati, igrati se skrivača… Treba se trgnuti iz vječno istog obrasca u kojega su upali i na taj način preodgojiti sebe kako ne bi dozvolili da se ista žar ugasi i u ovim predivnim bićima koja svojom prisutnošću pokazuju kakvi su oni nekada bili.